Bivša studentica jednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, donosi nam ulomak iz svog romana u kojem detaljno obrađuje temu korupcije na fakultetima i odnosa između profesora i studentica. Roman za sada ne želi objaviti, jer je sadržaj potpuno istinit.
‘’Institucija koju opisujem u svom djelu duboko me je povrijedila svojim nehumanim i nepravednim postupcima. Djelo za sada ne želim objaviti zbog njegove potpune vjerodostojnosti, ali možda ću podijeliti pokoji ulomak sa čitateljima Doznajemo.com, čiji sam potpuni fan. Ne želim se predstavljati. Radi se o jednoj ranjenoj osobi. Ne podnosim ljudsku nepravdu i nepoštenje! Dok sam pisala roman bila sam puna emocija. Dozvolit ću da pogađate o kojem sarajevskom fakultetu je riječ na osnovu inserata iz teksta, koje budem objavljivala putem Doznajemo.com. Ako uopće budem odlučila da ih dalje objavljujem’’…
***
– O čemu želiš da razgovaramo? – pitao je.
Pogledala je u svog golog profesora. Izgledao je kao žabac. Povezivala je te njegove buljave oči s njim za vrijeme nužde nakon desetodnevne konstipacije. Kada je po prvi put penetrirao u nju, mora da je bila drogirana. Sa svakim narednim snošajem kojeg je s njim podijelila, bio joj je sve odbojniji. Na prvom mjestu, nije joj se sviđao. Uvijek je podrigivao i ona je željela da ga izbode nasmrt svaki put kada to učini. Ukratko, prezirala ga je onoliko koliko bi prezirala dlakave pauke u svom tanjiru…
– U vezi nas – ona uzdahnu. – Ne mislim da bi ovo više išlo.
– Zašto?
Bila je tiha i uznemirena dok se igrala plahtom. Mrzila ga je i on je to trebao znati. Izvadio je krmelj iz oka i onda ga procijenio, držeći ga između dva prsta. Koja je cura ikada zaista mogla uživati s njim? Ona očajna. A, ona je bila očajna i zaslijepljena ljutnjom kada je prvi put legla s njim. Trebalo bi ga kazniti zbog toga. Iskoristio ju je kada je bila najluđa, sram ga bilo! Nikada ga ne bi pustila da je dodirne da je bila sposobna bistro razmišljati. Jedini drugi način na koji bi dopustila da se to desi jeste da ima najizopačenije seksualne porive. Bio je sve što je ikada prezirala kod muškarca… I bio je šef odsjeka na kojem je studirala, važan političar, neko s mnogo moći u rukama, oženjen čovjek kojeg je mogla ucjenjivati godinama, neko koga je željela povrijediti i učiniti ga da sistematski propati. Jer mnogi su zbog njega propatili: nepravedan je.
Udahnula je duboko, trepnula nekoliko puta i povratila emocionalni balans. Odlučila je zadržati hladnu glavu i kazati mu da ga ne mrzi…
– Nije do tebe, do mene je – slagala je; bilo je zaista do njega. – Ne mogu više…
Ustala je iz kreveta. On ne reče ništa.
– Gdje mi je grudnjak?!
Između dahtanja i prevrtanja po krevetu dok su joj gole grudi frenetično poskakivale, oči joj ljutnjom zaplamtješe…
-Nemoj još ići – on reče i pridiže se u krevetu – moramo o ovome porazgovarati – nakašlja se i obliza usne.
– Moram znati šta nije uredu. Nešto te muči, želio bih znati šta je to. Razgovaraj sa mnom…
Nije je mogao pustiti da ode sada kada je bila terijer na samome rubu. Morao je urgentno dozvati svoj magični pregovarački jezik. Ona je živa prijetnja i u ovom haotičnom transu, mogla je učiniti nešto glupo, naprimjer iznenaditi cimerku ili nekog drugog njihovom vezom.
Stajala je tamo s usnama skupljenim u crvenu tačku i bradavicama koje su izgledale poput dvije prosute kapi kafe. Češala je kanal svog koncentričnog pupka, što joj je pomalo narušavalo izgled. Postojao je kratkotrajni kanjon, prvi znak starenja, između polumjesečastih obrva. Snop plafonske svjetlosti suzi joj zjenice, a plave oči dođoše bezbojnim. Činilo se da nije raspoložena za konverzaciju, no ipak je razmatrala da li da pokaže malo strpljenja i ne otarasi se onog…, šta god se spremalo pokoriti sljedeći sat njezinog egzistiranja, a što je bilo opterećeno riječima…
– Molim te – preklinjao je, tapšući drugu stranu kreveta.
Ona sjede na rub, leđima okrenutih prema njemu.
– Šta god da te uznemiruje u vezi nas, možeš mi reći. Ako se radi o meni, mogu to podnijeti, odrastao sam čovjek. Ako ne želiš da nastavimo s ovim, uredu je. Preboljet ću to, nadam se… Jedina stvar do koje mi je stalo jeste tvoja sreća. Želim da budeš sretna i zadovoljna, draga moja, sve i da odlučiš da ne budeš više sa mnom. Iskren sam ti prijatelj i volim te. Ne očekujem da i ti mene zauzvrat voliš…
‘’Budi blizak svojim neprijateljima, crvima’’…, mislio je.
Dodirnuo je jednu od njezinih bujnih lokni.
– Pustit ću te da uradiš šta god moraš uraditi, samo me nemoj mrziti. Ako trebaš vremena da razmisliš o nama nasamo, pružit ću ti ga. Nije problem… Nikada te ni na šta ne bih prisiljavao… Samo me nemoj mrziti – teško je uzdahnuo.
– Ali, ukoliko si čvrsta u svom uvjerenju da ovo uopće ne bi išlo, poštivat ću to. Živjet ću od uspomena na nas, jer s tobom sam doživio najljepše momente u životu, draga moja… I kakva god da bila tvoja odluka, uvijek ćeš imati specijalno mjesto u mome srcu… Pamtit ću koliko si me nekada učinila sretnim i biću zahvalan na tome… I, ako se sada razdvojimo, nemoj misliti da u meni više nećeš naći prijatelja. Zauvijek ću ti biti najbolji prijatelj…
‘’Kujo’’! mislio je… ‘’Ne znaš ti mene…’’
– Uredu – odgovorila je. – Ali, trebam još vremena…
(rikomi.info)