Celog leta mi je “smetalo” što se sviđam jednoj zeninoj prijateljici, stalno je dolazila kod nas kad je zena na poso, uvek sam je svracao na pice, obozavala je da me dodiruje, otvoreno mi se nabacivala, i to nekako baš detinjasto, providno. Zena bila nesto bolesna tog dana nije otisla na poso kada je iznenada dosla njena “prijateljica” ova moja spremala rucak i nije cula da dosla, svratio sam je na kafu, ova njena “prijateljica” nije znala da zena sprema rucak bukvalno me udavila, nabacivala mi se onako detinjasto iznenada ulazi moja zena i krenula da udara njenu “prijateljicu”, izbacila je iz kuce. Ali otkako je nema baš mi nedostaje. Debeljuca je, ali je slatka. Neobična je, pametna, iskrena. Nedostaje mi njen glas, osmeh i miris. Čak mi i te njene providne fore nedostaju.