U kaficu kod prijatelja sam srela profesora koji mi je predavao u srednjoj skoli, jos prije 10-15 godina. Posto se ponudio da me prebaci kolima do kuce, pristala sam ne sluteci da ce tih par kilometara da me smara sa pricom kako je razveden, i dok pricao ruke nije kontroliaao par puta me uhvatio za si*u ono u fazonu govora mlataro rukom kako sam ga oduvijek odusevljavala svojom inteligencijom i posebnoscu, te kako bi mogli cesce da se druzimo. Klasicno udvaranje. Zgrozena sam napustila kola, s namjerom da mu se vise nikad ne javim na ulici. E sad da je on zgodan i lijep, ova situacija bi mi bila cak i vrlo privlacna i bila bih u fazonu “avantura, sto da ne”. Ovako, nista. Tako da, jeste, iako su svi u fazonu, nije izgled bitan, nekad je presudan
